Prošli tjedan na kavi srela sam prijateljicu koju već jako dugo nisam vidjela i liposukcija trbuha se nekako nametnula kao tema, mada smo imale puno toga zanimljivijega za pričati s obzirom da se nismo vidjele odavno.
Sigurno se pitate kako nam je u razgovor upala baš liposukcija trbuha, ali ne biste vjerovali da uopće nije ono što mislite – nije niti jedna od nas debela i ne trebamo takav niti bilo kakav sličan tretman osobno, nego razlog leži u sasvim nečemu drugome što je striktno povezano ni manje ni više nego isključivo sa poslom i djelatnosti u kojoj se moja dugogodišnja prijateljica spletom okolnosti zatekla trenutno.
Naime, moja je prijateljica medicinska sestra i u ovoj priči liposukcija trbuha se spominje isključivo u situacijama kada ona to na poslu kao jedan od tretmana mora uz nadležnog doktora i provoditi.
Na temu smo došle tako što je na moje pitanje kako je i čime se bavi u životu trenutno, moja prijateljica odgovorila: „Ne pijem ljudima krv na slamku, ali nisam ni daleko od toga jer iz njih trenutno isisavam salo i masno tkivo.“
Ostala sam bez teksta u prvi tren jer mi ništa nije bilo jasno i naravno da mi liposukcija trbuha nikad ne bi samostalno pala na pamet. Drago mi je da je ona primijetila moj zbunjeni pogled i da je sama dalje nastavila priču bez mojih dodatnih pitanja, mada sam ih u tom trenu imala mali milijun u glavi.
„Draga moja, život me odveo ne bi vjerovala – u vode plastične kirurgije. A tamo ti je liposukcija trbuha svaki dan na dnevnom rasporedu. To mi je sad već postalo kao kava, doslovce svaki dan za dobro jutro.“
I tako je onda nastavila priču kako je od medicinske sestre u bolnici završila u privatnoj poliklinici i sad umjesto da liječi bolesne ljude, liječi njihove komplekse.