Znači, Ivan me zarazio. Stvarno nije bio svjestan što mi je učinio tim svim njegovim pričama o egzotičnim kavama koje ga inspiriraju da smišlja kreativnije ideje. Navodno mi se kune da i bolje nagovara klijente i da mu to ide uspješnije. Tajna je, kaže on Nespresso kava.

Zbog svih tih njegovih priča ja sam počela navraćati tu i tamo, barem jednom tjedno u njegov ured. Navukla sam se na taj Nespresso i bok. I što sad da čovjek radi kad zavoli Nespresso kavu? Počela sam kovati planove kako da u mojoj firmi nagovorim direktora da i mi kupimo Nespresso aparat i podignemo moral svim zaposlenicima.

To mi je postala misija. Jednostavno sam počela njuškati po njihovim stranicama i kalkulirati koliko bi koštao aparat i izračunala sam točan broj kava po zaposleniku po danu. Mislim, iskreno, nije mali iznos. No vrag mi nije dao mira. Nazvala sam Nespresso ured i počela se raspitivati kako bi bilo kad bi mi uzeli kavu i kakve cijene daju na 3 aparata i tu određenu količinu kave. Doznala sam sve potrebno za podrobnu prezentaciju svom direktoru.

Nekoliko sam dana čekala ipak važno je prespavati važne odluke. Ivanu nisam ništa htjela reći jer bi me zezao i zasigurno bi pomislio da ga kopiram. E baš mu nisam htjela dati gušta! Jedno jutro kad mi je sve to lijepo sjelo, obukla sam moju omiljenu haljinu koja mi donosi sreću, našminkala se, namirisala i odlučno krenula u ured. Direktor je kao i uvijek rano stigao i nekako mi je izgledao dobre volje. Sama u sebi sam ponavljala – Nespresso je kava koju moramo imati u uredu!

Krenula sam prema njemu, taman su nam se pogledi susreli i krenula sam u osvajanje bitke. Na licu sam mu vidjela da je bio ugodno, ali pozitivno iznenađen i na kraju je rekao da će razmisliti…
…