Retro ženski i muški satovi su opet u modi

Ljudi znaju za Darwil iako on više ne postoji. Ti su stari ženski i muški satovi bili pojam nekada. I zato bi ljudi bili znatiželjni da vide što je to novo i drugačije. Svakako mora da ponudi kvalitetu i dobar dizajn.

Najbolji put bi bio taj da Darwil bude sat za svakog, u smislu da bude i cijenom pristupačan, a opet da bude kvalitetan mehanizam. I da sat ne bude ekskluzivan da se mora posebno tražiti servis. Dobra ideja bi bila zauzeti taj segment između 200 i 2000 eura. Tako bi ti ženski i muški satovi bili dostupne za različito duboke džepove.

Ti su ženski i muški satovi obilježili 70-te godine i živote tadašnjih urara. Tada je među satovima bio Darwil, Omikron, Doxa i oni ruski satovi. Schaffhausen su imali samo neki talenti. Narod je tad vozio Zastavu i nosio Darwil sat.

To je asocijacija na dobro vrijeme. Bile bi pozitivne uspomene jer su ta vremena bila puna optimizma. Ljudi koji su nosili Darwile dobivali su stanove od poduzeća u kojima su radili, a i ti muški satovi su se dobivali na poslu u ono doba.

Tad ga je kupovao svatko, bilo je puno radnika u državnim firmama. Danas ljudi misle kako im se kaže. Mislim da bi uz dobar marketing svaki građanin htio da kupi Darwil sat. Zašto biste kupovali Fosill ili Donu Karan, Guess. Nužno je da Darwil sadrži kvalitetu.

Meni je ta ideja da to ne bude elitistički sat potpuno prihvatljiva. Da to bude narodni sat, ali da ima nivo. I sa poslovnog stajališta bila bi interesantna prodaja i popravak takvih novih Darwila, ukoliko bi se ispoštovala kvaliteta. Mora da napravi sat ispod kojeg stoji kvaliteta. Mora da ima ETA mehanizam. I da mogu reći – mi smo firma koja prodaje kvalitetu. To smo radili 70-tih godina, to radimo i sada. Da ne pravi kompromise sa kineskim ili japanskim mehanizmima. Swiss je opće prihvaćen brand i muški satovi koji nose tu oznaku moraju je i opravdati.

…

Retro ženski sat ponovo u prodaji?

Za svoje mišljenje na ideju da se retro ženski sat vrati na tržište, pitali smo jednog urara iz Zagreba. 

Evo što je podijelio sa nama: „Teško mi je reći, ali bojim se da to ne bi zaživjelo, čak, ni kad bi samo ženski sat bio u pitanju. Vidim po ovim brendovima koji rade neki retro look, pa za taj retro look koji rade Omega i Longines, nije baš nekakva zainteresiranost. Npr. napraviti sat iz art deco-a, Tissot je imao prekrasan sat, ali se ljudi nisu previše interesirali za te satove, a znali su izbaciti neku svoju liniju koju su oni nazvali TECH collection i to je bilo oduševljenje. Bojim se da se ukus kupaca promijenio. Najviše se starih satova prodalo na prostoru Jugoslavije i Mađarske, nešto u Češkoj, a ostalo, na Zapadu nisu ni znali da postoje te neke naše stare retro marke. Talijani, šminkeri, su kupovali modne satove – a mislim da i takav ženski sat danas ima prednost. 

Nemojte gledati kupce koji imaju 70-80 godina. Oni nisu interesantna populacija, oni više nemaju ni mogućnosti, a i ako imaju, oni imaju neki stari koji još uvijek ljubomorno čuvaju, koji ih veže za mladost. A mladi ljudi ne znam kako bi reagirali – ženski sat za dame danas mora biti prvenstveno lijep. 

Mladi bi trebali biti ciljna skupina. Ako se nudi neki retro look, onda su to ljudi 40-50 godina, a ako nudite neki dizajn i modu onda su to ljudi između 20 i 40 godina.

Tržište je jako čudno, nostalgija na tržištu… ne vjerujem da bi to nešto značilo novim generacijama. Trebali bi imati neki dobar marketing koji bi možda probudio ta osjećanja, ciljati za ženski sat one žene koje nose nakit. 

Što se tiče cijene za takav ženski sat, to vam je hod po žici, ako stavite nešto da je jako jeftino, onda će ljudi misliti da to ništa ne valja. Da napravite nešto kvalitetno, to košta, tako da zaradu pravite na količini, ali treba tu količinu prodati.…